gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. ispàrāvā, 3. l. mn. isparávajū, aor. 3. l. jd. isparáva, imperf. 3. l. jd. ispàrāvāše, prid. r. isparávao〉 1. prelaziti iz tekućega u plinovito stanje [Voda isparava.; Parfem isparava.]; sin. hlapjeti 2. pren. prestajati postojati [Novac isparava.] • isparávati se 〈povr.〉 ispuštati vlagu u obliku pare [Tlo se isparava pod suncem.]; sin. isparivati; vidski paranjak: ispariti