gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ispìtujēm, 3. l. mn. ispìtujū, imp. ispìtūj, aor. ispitívah, imperf. ispìtīvāh, prid. r. ispitívao, prid. t. ispìtīvān〉 1. postavljati pitanja kako bi se što doznalo [~ koga o njegovu životu; ~ svjedoke] 2. provjeravati čije znanje i sposobnost postavljanjem pitanja [~ biologiju; ~ matematiku]; sin. pitati; ant. odgovarati 3. sustavno provjeravati ili prikupljati činjenice o onome što je slabo poznato ili nepoznato [~ utjecaj štetnih plinova na okoliš]; sin. istraživati 4. provjeravati što stavljanjem na kušnju [~ čije strpljenje]; sin. iskušavati 5. izlagati što znanstvenomu istraživanju, utvrđivati svojstva kakve tvari ili proizvoda [~ lijek; ~ nove metode]; sin. istraživati; vidski paranjak: ispitati