gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ispòstavīm, 3. l. mn. ispòstavē, imp. ispòstavi, aor. ispòstavih, prid. r. ispòstavio, prid. t. ispòstavljen〉 službeno uručiti, dostaviti ili poslati [~ paket; ~ račun] • ispòstaviti se 〈povr.; 3. l.〉 izići na vidjelo nakon nekoga vremena ili kakva događaja [Ispostavilo se da to nije istina.]; vidski paranjak: ispostavljati