gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ispòvijēdām, 3. l. mn. ispovijédajū, imp. ispòvijēdāj, aor. ispovijédah, imperf. ispòvijēdāh, prid. r. ispovijédao, prid. t. ispòvijēdān〉 1. obavljati obred ispovijedi, slušati čiju ispovijed [~ vjernike] 2. javno priznavati i iznositi svoje stajališta, ideje ili vjerovanja [~ svoju vjeru] • ispovijédati se 〈povr.〉 kazivati svoje grijehe svećeniku u sakramentu ispovijedi radi dobivanja oprosta; vidski paranjak: ispovjediti