gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ispòvjedīm, 3. l. mn. ispòvjedē, imp. ispòvjedi, aor. ispòvjedih, prid. r. ispòvjedio, prid. t. ispòvjeđen〉 1. obaviti obred ispovijedi, saslušati čiju ispovijed [~ vjernike] 2. javno priznati i iznijeti svoje stajalište, ideje ili vjerovanja [~ svoju vjeru] • ispòvjediti se 〈povr.〉 kazati svoje grijehe svećeniku u sakramentu ispovijedi radi dobivanja oprosta; vidski paranjak: ispovijedati