gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ispràžnjāvām, 3. l. mn. ispražnjávajū, imp. ispràžnjāvāj, aor. ispražnjávah, imperf. ispràžnjāvāh, prid. r. ispražnjávao, prid. t. ispràžnjāvān〉 1. činiti što praznim, vaditi sadržaj iz čega [~ vreću] 2. činiti da u kojoj prostoriji ne bude ljudi [~ sudnicu]; sin. ispražnjivati, prazniti; ant. ispunjati, puniti; vidski paranjak: isprazniti