gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìsprōbām, 3. l. mn. ispróbajū, imp. ìsprōbāj, aor. ispróbah, prid. r. ispróbao, prid. t. ìsprōbān〉 1. odjenuti ili obuti što da bi se provjerilo pristaje li komu [~ košulju; ~ sandale]; sin. probati 2. razg. provjerom utvrditi kakvo je što ili kako što djeluje [~ novi uređaj]; vidski paranjak: isprobavati