gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìspucām, 3. l. mn. ìspucajū, imp. ìspucāj, aor. ìspucah, prid. r. ìspucao, prid. t. ìspucān〉 1. 〈neprijel.〉 razbiti se na manje dijelove ili dobiti pukotine [Staklo je ispucalo.]; sin. popucati, prsnuti; vidski parnjak: ispucavati 2. 〈prijel.〉 izbaciti streljivo iz vatrenoga oružja [~ metke iz puške]; sin. ispaliti; vidski parnjak: ispucavati 3. 〈prijel.〉 udariti loptu nogom ili je baciti rukom [~ loptu prema golu]; sin. puknuti; vidski parnjak: ispucavati • ìspucati se 〈povr.〉 pren., razg. 1. izbaciti višak energije iz sebe [~ na igralištu; ~ u ringu]; sin. ispuhati se pren., razg. v. pod ispuhati 2. verbalno se sukobiti s kim [Ispucala sam se na njemu.]