gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìspūšēm, 3. l. mn. ìspūšū, imp. ispúši, aor. ispúhah, prid. r. ispúhao, prid. t. ìspūhān〉 1. zrakom izbaciti što iz čega [~ nos]; vidski parnjak: ispuhivati 2. izbaciti zrak iz čega [~ gumu; ~ loptu]; vidski parnjak: ispuhivati • ispúhati se 〈povr.〉 1. izgubiti plin kojim je što napuhano [Balon se ispuhao.] 2. pren., razg. izbaciti višak energije iz sebe [~ se na igralištu; ~ se u ringu]; sin. ispucati se pren., razg. v. pod ispucati