gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìstrčīm, 3. l. mn. ìstrčē, imp. istr̀či, aor. istr̀čah, prid. r. istr̀čao〉 1. izići trčeći [~ iz sobe]; sin. izjuriti, izletjeti pren.; ant. uletjeti pren., utrčati 2. dospjeti kamo trčeći [~ na igralište] • istr̀čati se 〈povr.〉 1. mnogo ili dovoljno trčati; sin. natrčati se 2. pren. neoprezno, brzopleto ili prije vremena što izreći; vidski paranjak: istrčavati