Rezultati pretraživanja za: izbiti

  • ìzbiti

    gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. ȉzbijēm, 3. l. mn. ȉzbijū, imp. ìzbīj, aor. ìzbih, prid. r. ìzbio, prid. t. izbìjen 1. prijel. udarcem ili snažnim pokretom učiniti da što ispadne, iziđe iz čega [~ čavao iz daske; ~ loptu iz ruke] 2. neprijel. a. izići na površinu [~ ispod lišća; Izbili su mu prištevi.] b. doći na neko mjesto [~ na glavnu ulicu] c. naglo se pojaviti, dogoditi se odjednom [Izbio je požar.; Izbio je rat.]; vidski paranjak: izbijati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga