im. m. 〈G ȉzdisāja; mn. N ȉzdisāji, G ȉzdisājā〉 količina zraka koja se odjednom ispusti iz pluća pri disanju; sin. (izdah); ant. udisaj, udah ♦ biti na izdisaju 1. umirati, biti na umoru 2. nestajati, propadati