gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izgrèbem, 3. l. mn. izgrèbū, imp. izgrèbi, aor. izgrèboh, prid. r. izgrèbao, prid. t. izgrèben〉 ozlijediti ili oštetiti grebanjem [~ noktima kožu; ~ boju na autu] • ìzgrepsti (se) 〈prijel.〉 grebanjem ozlijediti koga, sam sebe ili jedan drugoga [~ se po rukama]; sin. (izgrebati)