gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izgrízem, 3. l. mn. izgrízū, imp. izgrízi, aor. izgrízoh, prid. r. ìzgrizao, prid. t. izgrìzen〉 1. grizući oštetiti, ozlijediti [Izgrizli su me komarci.] 2. uništiti površinu svojim kiselim djelovanjem [Kiselina je izgrizla posudu.; Znoj mi je izgrizao kožu.]; vidski parnjak: izgrizati • ìzgristi se 〈povr.〉 grizući ozlijediti sam sebe ili jedan drugoga [Psi su se izgrizli.]