gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izjèdnāčīm, 3. l. mn. izjèdnāčē, imp. izjednáči, aor. izjednáčih, prid. r. izjednáčio, prid. t. izjèdnāčen〉 dati istu vrijednost komu ili čemu kao i čemu drugom, učiniti što jednakim • izjednáčiti se 〈povr.〉 dostići koga u čemu, postati jednakim komu ili čemu; Vidski parnjaci: izjednačavati, izjednačivati