gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzjedēm, 3. l. mn. ìzjedū, imp. ìzjedi, aor. ìzjedoh, prid. r. ìzjeo, prid. t. izjèden〉 oštetiti površinu djelovanjem čega [Kiselina je izjela kamen.]; sin. nagristi; vidski parnjak: izjedati • izjesti se 〈povr.〉 pren. izmučiti se negativnim osjećajima [Izjeo se od brige.]