gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzletīm, 3. l. mn. ìzletē, imp. izlèti, aor. izlètjeh, prid. r. m. izlètio, ž. izlètjela, s. izlètjelo, mn. izlètjeli〉 1. leteći izići iz čega [~ iz krletke]; ant. uletjeti 2. pren. a. izići trčeći [~ iz sobe]; sin. istrčati, izjuriti; ant. utrčati, uletjeti pren. b. skrenuti sa zacrtanoga puta zbog prevelike brzine [~ s ceste] c. razg. biti izbačen ili isključen iz čega [~ s posla; ~ iz škole] d. nehotice izreći što [Izletjelo mi je.]; vidski paranjak: izlijetati