gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzlūčīm, 3. l. mn. ìzlūčē, imp. izlúči, aor. izlúčih, prid. r. izlúčio, prid. t. ìzlūčen〉 1. izdvojiti što iz cjeline 2. izbaciti ili ispustiti lučenjem [~ mokraću; ~ znoj] • izlúčiti se 〈povr.〉 izići iz čega lučenjem [Gnoj se izlučio iz rane.]; vidski paranjak: izlučivati