gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izlùčujēm, 3. l. mn. izlùčujū, imp. izlùčūj, aor. izlučívah, imperf. izlùčīvāh, prid. r. izlučívao, prid. t. izlùčīvān〉 1. izdvajati što iz cjeline 2. izbacivati ili ispuštati lučenjem [~ mokraću; ~ znoj] • izlučívati se 〈povr.〉 izlaziti iz čega lučenjem [Gnoj se izlučuje iz rane.]; vidski paranjak: izlučiti