gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izlùđujēm, 3. l. mn. izlùđujū, imp. izlùđūj, aor. izluđívah, imperf. izlùđīvāh, prid. r. izluđívao, prid. t. izlùđīvān〉 1. činiti koga ludim; sin. luditi razg. 2. pren. prouzročivati da tko izgubi sposobnost staložena ponašanja ili razmišljanja [Izluđivao me stalnim zapitkivanjem.]; vidski paranjak: izluditi