gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzmaknēm, 3. l. mn. ìzmaknū, imp. izmàkni, aor. izmàknuh, prid. r. izmàknuo, prid. t. ìzmaknūt; prijel.〉 neočekivano i naglo pomaknuti ono što služi kao potpora ili oslonac, maknuti u stranu [~ komu stolac] ◇ ~ nadzoru/pozornosti ne biti pod nadzorom, maknuti se izvan područja nadzora • izmàknuti se 〈povr.〉 neočekivano se i naglo pomaknuti u stranu [~ se i izbjeći udarac]; sin. (izmaći); vidski paranjak: izmicati