gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iznenàđujēm, 3. l. mn. iznenàđujū, imp. iznenàđūj, aor. iznenađívah, imperf. iznenàđīvāh, prid. r. iznenađívao, prid. t. iznenàđīvān〉 1. zatjecati koga nespremnim [Iznenađuje me svojim dolascima.] 2. izazivati čuđenje, činiti zatečenim ili začuđenim čime [Iznenađuje me njegovo ponašanje.; Iznenađuju me njegovi neuspjesi.]; vidski paranjak: iznenaditi