gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iznènādīm, 3. l. mn. iznènādē, imp. iznenádi, aor. iznenádih, prid. r. iznenádio, prid. t. iznènāđen〉 1. zateći koga nespremnim [~ prijatelja svojim dolaskom] 2. izazvati čuđenje, učiniti zatečenim ili začuđenim čime [Iznenadilo me je njegovo ponašanje.; Iznenadio me njegov neuspjeh.] • iznenáditi se 〈povr.〉 biti zatečen ili začuđen čime [Ugodno se iznenadio.]; vidski paranjak: iznenađivati