gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iznèvjerīm, 3. l. mn. iznèvjerē, imp. iznèvjeri, aor. iznèvjerih, prid. r. iznèvjerio, prid. t. iznèvjeren〉 1. prouzročiti da u kakvu odnosu druga strana prestane vjerovati u koga [~ najboljega prijatelja] 2. ne ispuniti čija očekivanja [~ navijače]; sin. razočarati