gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izòblīčīm, 3. l. mn. izòblīčē, imp. izoblíči, aor. izoblíčih, prid. r. izoblíčio, prid. t. izòblīčen〉 promijeniti oblik ili izgled komu ili čemu i tako ga činiti ružnijim • izoblíčiti se 〈povr.〉 promijeniti svoj oblik ili izgled i tako postati ružnijim; sin. (deformirati); Vidski parnjaci: izobličavati, izobličivati