gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izòpćujēm, 3. l. mn. izòpćujū, imp. izòpćūj, aor. izopćívah, imperf. izòpćīvāh, prid. r. izopćívao, prid. t. izòpćīvān〉 braniti komu da bude pripadnikom kakve zajednice, ne dopuštati komu da pripada zajednici [~ iz društva]; vidski parnjak: izopćiti