gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izòstavīm, 3. l. mn. izòstavē, imp. izòstavi, aor. izòstavih, prid. r. izòstavio, prid. t. izòstavljen〉 ostaviti što izvan kakve cjeline ili skupine, ne uključiti koga ili što u što [~ koga s popisa]; sin. (ispustiti); vidski parnjak: izostavljati