gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzričēm, 3. l. mn. ìzričū, imp. ìzriči, aor. ìzricah, imperf. ìzricāh, prid. r. ìzricao, prid. t. ìzricān〉 1. priopćivati komu što riječima [~ misli; ~ sumnju; ~ zadovoljstvo; ~ žaljenje]; sin. izražavati 2. prav. čitati naglas kakvu odluku [~ kaznu; ~ presudu]; vidski paranjak: izreći