gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzrūčīm, 3. l. mn. ìzrūčē, imp. izrúči, aor. izrúčih, prid. r. izrúčio, prid. t. ìzrūčen〉 1. predati u ruke, dostaviti ili izreći komu što osobno [~ pismo; ~ pozdrave]; sin. uručiti 2. prav. predati koga stranoj državi radi suđenja [~ bjegunce; ~ zarobljenike]; vidski paranjak: izručivati