gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzučīm, 3. l. mn. ìzučē, imp. izùči, aor. izùčih, prid. r. izùčio, prid. t. ìzučen〉 učeći sustavno steći određeno znanje za kakvo zvanje [~ postolarski obrt]; vidski parnjak: izučavati