gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. izùmīrē, 3. l. mn. izùmirū, aor. 3. l. jd. ȉzumira, imperf. 3. l. jd. izùmirāše, prid. r. izùmirao〉 1. umiranjem pojedinih predstavnika vrste prestajati postojati, umirati bez potomstva [Narod izumire.] 2. pren. prestajati postojati [Stari zanati izumiru.]; vidski paranjak: izumrijeti