gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izvàljujēm, 3. l. mn. izvàljujū, imp. izvàljūj, aor. izvaljívah, imperf. izvàljīvāh, prid. r. izvaljívao, prid. t. izvàljīvān〉 1. vaditi, čupati iz tla i prevrtati [~ stabla] 2. pren., razg. govoriti što nepromišljeno • izvaljívati se 〈povr.〉 1. udobno ležati duž čega 2. izlaziti iz jaja [Pilići se izvaljuju iz jaja.]; sin. izlijegati se; vidski paranjak: izvaliti