prid. 〈G izvànredna; odr. izvànrednī, G izvànrednōg(a); ž. izvànredna, s. izvànredno〉 1. koji je iznimno velik, dobar ili kvalitetan [~ uspjeh]; sin. blistav, izvrstan, odličan, prvorazredan, sjajan pren. 2. koji je po nekim obilježjima poseban [izvanredna osoba]; sin. izniman 3. 〈odr.〉 koji još nije postigao stalni položaj, koji nije postao punopravnim članom čega [~ profesor]; ant. redoviti