gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. ìzvirē, 3. l. mn. ìzvirū, aor. 3. l. jd. ȉzvira, imperf. 3. l. jd. ìzvirāše, prid. r. ìzvirao〉 1. izlaziti u tekućemu stanju iz unutrašnjosti na površinu [Rijeke izviru u brdima.]; ant. ponirati, uvirati 2. pren. naglo izlaziti sa svih strana ili u velikoj količini [Osjećaji izviru.]