Rezultati pretraživanja za: izviriti

  • izvíriti

    gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. ìzvīrīm, 3. l. mn. ìzvīrē, imp. izvíri, aor. izvírih, prid. r. izvírio 1. vireći pogledati s kakva prikrivena ili skrovita mjesta [~ kroz prozor] 2. pren. pojaviti se tako da se vidi samo manji dio čega [Trava je izvirila iz zemlje.]; sin. proviriti; vidski paranjak: izvirivati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga