gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzvlāčīm, 3. l. mn. ìzvlāčē, imp. izvláči, aor. izvláčih, imperf. izvláčijāh, prid. r. izvláčio, prid. t. ìzvlāčen〉 1. vukući uzimati koga ili što iz čega [~ vodu iz bunara; ~ brod iz mora]; sin. vaditi, vući 2. vukući vaditi što iz kakva uskog otvora [~ konac iz igle; ~ mač iz korica]; ant. uvlačiti 3. vukući produživati što prema van [~ antenu; ~ ticala]; ant. uvlačiti 4. pomagati komu u opasnosti ili neprilici [~ ranjenike iz ruševine; ~ stanare iz požara] 5. bojom ili olovkom praviti neprekinutu crtu duž čega [~ pramenove] 6. pren. nagovaranjem, silom ili obmanom navoditi koga na kakav postupak [~ novac; ~ odgovor; ~ osmijeh]; sin. izmamljivati • izvláčiti se 〈povr.〉 1. vukući se izlaziti iz čega uskoga ili dubokoga [~ se iz rupe]; ant. uvlačiti se v. pod uvlačiti 2. pren. a. polako napuštati što [~ se iz kreveta; ~ se iz kuće]; ant. uvlačiti se pren. v. pod uvlačiti b. izlaziti kriomice [~ se iz gledališta] c. polako se rješavati kakvih nepovoljnih okolnosti [~ se iz siromaštva]; vidski paranjak: izvući