gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izvúčem, 3. l. mn. izvúkū, imp. izvúci, aor. izvúkoh, prid. r. ìzvūkao, prid. t. izvùčen, pril. p. ìzvūkāvši〉 1. vukući uzeti koga ili što iz čega [~ vodu iz bunara; ~ brod iz mora] 2. vukući izvaditi što iz kakva uskog otvora [~ konac iz igle; ~ mač iz korica]; ant. uvući 3. vukući produžiti što prema van [~ antenu; ~ ticala]; ant. uvući 4. pomoći komu u opasnosti ili neprilici [~ ranjenike iz ruševine; ~ stanare iz požara] 5. bojom ili olovkom napraviti neprekinutu crtu duž čega [~ crte na papiru; ~ pramenove] 6. pren. nagovaranjem, silom ili obmanom navesti koga na kakav postupak [~ novac; ~ odgovor; ~ osmijeh]; sin. izmamiti • ìzvūći se 〈povr.〉 1. vukući se izići iz čega uskoga ili dubokoga [~ se iz rupe]; ant. uvući se v. pod uvući 2. pren. a. polako napustiti što [~ se iz kreveta; ~ se iz kuće]; ant. uvući se pren. v. pod uvući b. izići kriomice [~ se iz gledališta] c. riješiti se kakvih nepovoljnih okolnosti [~ se iz siromaštva]; vidski paranjak: izvlačiti