gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. júrīm, 3. l. mn. júrē, imp. júri, aor. júrih, imperf. júrāh, prid. r. júrio〉 1. kretati se velikom brzinom [Vozila jure cestom.]; sin. letjeti pren., razg. 2. pren. a. brzo i neprimjetno prolaziti [Sati samo jure.] b. biti u stalnome pokretu, kretati se brzo i užurbano [Juri cijeli dan po gradu.]; sin. jurcati razg., trčati pren., trčkarati pren.