im. m. 〈G kȅstena; mn. N kȅsteni/kȅstenovi, G kȅstēnā/kȅstenōvā〉 razg. 1. v. divlji ~ 2. v. pitomi ~ ◇ divlji ~ bot. 1. listopadno ukrasno drvo perzijskoga podrijetla s bodljikavim zelenim tobolcem u kojemu se najčešće nalaze dva nejestiva okruglasta smeđa sjajna ploda s bijelom točkom; sin. kesten razg. 2. nejestiv tvrd smeđ okruglast plod istoimenoga drveta; sin. kesten razg.; pitomi ~ bot. 1. visoko listopadno drvo iz porodice bukava bujne krošnje i glatke sivosmeđe kore s bodljikavim tobolcem u kojemu su smješteni okruglasti smeđi plodovi; sin. kesten razg. 2. jestiv tvrd smeđ okruglast plod istoimenoga drveta; sin. kesten razg. ♦ vaditi kestene (kestenje) iz vatre za koga naći se pred neugodnim zadatkom ili nezahvalnim poslom (što bi bio zadatak koga drugog);