im. ž. 〈G komunikácijē; mn. N komunikácije, G komunikácījā〉 1. prijenos poruka, obavijesti, ideja, osjećaja i dr. od pošiljatelja do primatelja [usmena ~; pismena ~; telefonska ~; ~ s javnošću]; sin. (komuniciranje) 2. prometna veza između dvaju odredišta [cestovna ~; željeznička ~] 3. v. sporazumijevanje