prid. 〈G kònačna; odr. kònačnī, G kònačnōg(a); ž. kònačna, s. kònačno〉 1. koji ima kraj; ant. beskonačan, beskrajan 2. koji se nalazi na koncu ili na kraju, za kojim više ništa ne slijedi [konačna ponuda; konačni rezultat]; sin. (definitivan), konačan, krajnji