im. m. 〈G kònja; mn. N kònji, G kónjā〉 zool. 1. domaća životinja s grivom na vratu, služi za vuču i jahanje [čistokrvni ~; jahaći ~; tegleći ~] 2. a. 〈mn.〉 porodica krupnih kopitara s velikom glavom i dugim nogama, gustoga i najčešće kratkoga krzna koji na vratu, tjemenu i repu imaju dugu dlaku, obuhvaća domaće konje, divlje konje, magarce i zebre b. pripadnik istoimene porodice 3. šh. šahovska figura koja se po šahovskoj ploči pomiče u obliku slova L ◇ divlji ~ kopitar iz porodice konja krupniji od domaćega konja; nilski ~ v. vodenkonj ♦ i mi konja za trku imamo i mi se imamo čime pohvaliti, nismo mi gori od drugih; pasti s konja na magarca doći iz boljega položaja u gori, spustiti se s višega na niži položaj; raditi kao ~ mnogo i naporno raditi