im. m. 〈G koromáča〉 bot. 1. dvogodišnja zeljasta ljekovita biljka perasto razdijeljenih listova i žutih cvjetova iz porodice štitarka 2. zreli i suhi plod, mladi listovi i svježi korijen istoimene biljke koji se upotrebljavaju kao začin te za dobivanje ulja i alkoholnih pića; sin. (komorač)