im. ž. 〈G kȍsti, L kòsti, I kȍšću/kȍsti; mn. N kȍsti, G kòstī/kòstijū, DLI kòstima〉 anat. tvrdo potporno tkivo od kojega se sastoji kostur tijela [bedrena ~; ključna ~; kosti glave; trtična ~] ♦ baciti ~ komu 1. zadovoljiti koga sitnicom 2. namamiti koga; biti komu ~ u grlu jako smetati komu; iznijeti 〈čitave〉 kosti ostati živ, izvući se iz pogibije bez posljedica; ostaviti 〈svoje〉 kosti poginuti; promrznuti do kostiju jako promrznuti; 〈sama〉 ~ i koža izrazito mršav