im. m. 〈G kotrljána; mn. N kotrljáni, G kotrljánā〉 1. zool. kornjaš koji od životinjskoga izmeta izrađuje kuglice i kotrlja ih u podzemne hodnike, u starih je Egipćana bio sveta životinja, simbol Sunca i besmrtnosti; sin. (skarabej) 2. bot. samonikla rijetka trajnica bodljikavih listova i plavoga ili tamnoljubičastoga cvata koja obično raste u planinskome području [planinski ~; plavi ~]