Rezultati pretraživanja za: kriviti

  • kríviti

    gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. krȋvīm, 3. l. mn. krȋ, imp. krívi, aor. krívih, imperf. krȋvljāh, prid. r. krívio, prid. t. krȋvljen 1. svijati ili naginjati što, davati čemu nepravilan ili pogrešan oblik [~ drvo; Vjetar krivi grane.]; sin. povijati, svijati; ant. ispravljati, uspravljati 2. proglašavati koga krivim, prebacivati krivnju na koga [Krivim te jer nisi na vrijeme rekao istinu.]; sin. okrivljavati, okrivljivati • kríviti se povr. poprimati nepravilan ili pogrešan oblik, postajati krivim [~ se pod teretom]; sin. povijati se v. pod povijati, svijati se v. pod svijati; ant. ispravljati se v. pod ispravljati, uspravljati se v. pod uspravljati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga