im. ž. 〈G kȕćē; mn. N kȕće, G kȗćā〉 1. građevina namijenjena stanovanju [drvena ~; obiteljska ~; zidana ~] 2. pren. ljudi koji zajedno žive ili su povezani krvnim srodstvom [biti iz poštene kuće]; sin. obitelj 3. razg. v. poduzeće, tvrtka ♦ biti bez kuće i kućišta biti bez ičega, nemati ništa; luda ~ opća zbrka; osjećati se kao kod svoje kuće osjećati se ugodno; piši kući propalo 〈je〉 sve je izgubljeno, beznadno je; srušilo se što kao ~ od karata srušilo se što brzo i lako