im. ž. 〈G kúlē; mn. N kúle, G kúlā〉 1. grad. uzdignuta građevina okrugla ili četvrtasta oblika koja stoji samostalno ili kao dio tvrđave, dvorca ili gradskih zidina, obično služi za obranu 2. v. top ♦ graditi kule u oblacima (zraku) zanositi se čime neostvarivim, zavaravati se; ~ od karata nešto nesigurno