Rezultati pretraživanja za: letjeti

  • lètjeti

    gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. lètīm, 3. l. mn. lètē, imp. lèti, aor. lètjeh, imperf. lètijāh/lèćāh, prid. r. m. lètio, ž. lètjela, s. lètjelo, mn. lètjeli 1. kretati se zrakom s pomoću krila ili kakva uređaja [~ zrakoplovom] 2. biti bačen u zrak [Kamenje leti na sve strane.] 3. pren. a. brzo prolaziti [Vrijeme leti.] b. razg. v. juriti 4. biti isključen s kakva položaja [~ s dužnosti] 5. biti izbačen ili otjeran iz kakva prostora [~ iz razreda]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga