im. ž. 〈G ljepòtē; mn. N ljepòte, G ljepótā〉 svojstvo onoga koji je lijep ili onoga što je lijepo, dojam ili osjećaj lijepoga koji u nama izaziva nešto čemu se divimo zbog izgleda, sadržaja ili duhovnih vrijednosti [ženska ~; ~ prirode; ~ slike]; ant. ružnoća